Božić u sjećanju. Mirisi i uspomene iz djetinjstva.
Božić u sjećanju. Mirisi i uspomene iz djetinjstva.
Stari bor je već na pragu otvorenih vrata, topla svjetla prigušeno trepere i duše su već svuda pomalo, lebdeće u zraku, opijene iščekivanjem Isusova rođendana.
Skoro još jedna kalendarska godina je za nama, jedan cijeli godišnji ciklus privodimo kraju i ulazimo u vrijeme iščekivanja, novoga početka, nove milosti. Ponovo je sve nekako posebno, toplo, puno ljubavi i iskrene radosti, kao nekada, nekada baš pred Božić. Bude se uspomene, poznati blagdanski mirisi, slike iz djetinjstva, sjećanje na drage ljude, trenutke susreta i zajedništva, osjećaja topline, zagrljaja, mira i sigurne bliskosti.
Izložba je zamišljena kao prisjećanje na jedno blisko vrijeme i pokušava nas podsjetiti kako je to bilo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Podijeljena je u dvije cjeline. Prvi dio uvodi nas u jedan dom, jednu prosječno domaćinstvo koja se upravo spremilo za obiteljsku proslavu Božića, dok nas drugi podsjeća na ljepotu pisane riječi i dugu tradiciju slanja božićnih i novogodišnjih čestitki.
Blagdanski stol je pripremljen, kuća tek očišćena, hekleraji su friško oprani i uštirkani, božićni kolači i kruhovi su ispečeni, pečeno prase na ražnju samo što nije stiglo, mlada pšenica sa svijećama čeka na stolu, slama je uredno stavljena u kutiju ispod janjeta, jelka je okićena, jaslice postavljene, a gosti samo što nisu stigli.
U samom prostoru može se osjetiti utjecaj staroga i novog, kršćanske tradicije i modernoga, bosanskohercegovačkih pučkih običaja i suvremenih trendova, socijalizma i govora o proslavi božićnih blagdana unutar vlastita četiri zida. Stoga, neka vas ne iznenadi što ćete u jednom prostoru pronaći elemente iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine jer to je upravio i bio cilj i glavni motiv ove izložbe. Povezati ne povezivo, spojiti mirise i uspomene u jedan prostor kako bi posjetiteljima probudili uspomene i sjećanja na drage ljude i prostor u kome ste, možda, sami živjeli ili možda Vas na trenutak podsjeti kako je to bilo kod bake i djeda na selu. S druge strane, autorova želja je bila da i sami posjetitelji upoznaju i nešto novo, osjete kako se slavio Božić u susjednom gradu ili selu, kako su izgledala blagdanska peciva i koliko je toga bilo sličnoga, a opet tako nepoznatoga i stranog.
Drugi dio izložbe vodi nas u svijet božićnih čestitki, šarenoga starog nakita za jelku koji je nekada u svim kućama bio sličan i dječjih igrački. Autor izložbe nastojao je prikazati što je značila čestitka krajem 1960-tih godina, kako je postojala duga tradicija pisanja te kako su izložene čestitke stizale iz raznih krajeva svijeta na adresu Franjevačkoga samostana u Visokom na adresu koja se mijenjala od Vladimira Nazora 4, Kadije Uvejsa 4 do Bosne Srebrene 4 od prvih desetljeća 20. stoljeća do danas. Njihova ljepota nije samo u izgledu, nego i u kulturi pisane riječi, pojedincima koji su slali i onima na koje su iste bile adresirane.
Nismo se samo zaustavili na tome kako je nekada bilo i što je božićna čestitka značila nekada, nego je fra Zvonko, zajedno s učenicima i profesorima FKG-a, pokrenuo projekt „Pošalji čestitku“. Uz pomoć našega školskoga Instagram profila i Facebook stranice škole zamolili smo naše prijatelje, rodbinu, umjetnike i drage ljude sa svih krajeva svijeta da nam pošalju čestitku na adresu škole. Nakon nekoliko dana prva nam je pristigla iz Kopenhagena, potom su počele dolaziti druge iz Amsterdama, Sidneya, Sarajeva, Zagreba, Čapljine, Visokoga, Međugorja, Brčkog, Odžaka, Rima, Kaknja, Beča, Čitluka, Splita, Ilijaša, Breze i drugih mjesta i nadamo se da će još danima dolaziti. To je samo dokaz da komunikacija pisanom riječju još uvijek nije zamrla i da jedan mali projekt može potaknuti ljude iz raznih krajeva svijeta da ponovno ožive dugu tradiciju pisanja božićnih čestitki.
Hvala svima koji su se odazvali na naš poziv i priključili ovom projektu, a osobito umjetnicima koji su nam poslali svoja djela koja su uklopljena u postav izložbe.
Hvala našem profesoru fra Zvonki Benkoviću što je još jednom izložbom oplemenio ovaj naš prostor i učinio da ovi predbožićni dani budu još svečaniji.