MATEA MARTINOVIĆ: “Franjevačka klasična gimnazija stvorila je ono što sam sada i ima najposebnije mjesto u mom srcu”

Matea Martinović ljetos je izabrana za predsjednicu Mreže vijeća učenika Federacije BiH. Ova učenica Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, rodom iz Odžaka, uz uspješno školovanje volontira u brojnim organizacijama, među njima i u Crvenom križu, svira gitaru, a bavi se i sportskim penjanjem. U intervjuu za Večernji list govorila je o svojim brojnim aktivnostima, životu, budućnosti…

Večernji list: Kakav je osjećaj biti izabran za predsjednicu Mreže vijeća učenika FBiH i koja je konkretno uloga Mreže?
-Biti izabran za predsjednicu Mreže vijeća učenika FBiH zasigurno je odličan osjećaj, pun odgovornosti, ali biti izabran znajući da u vas vjeruju, to je nešto zbilja posebno. Prije svega, Mreža vijeća učenika Bosne i Hercegovine ujedinjeno je tijelo svih vijeća učenika Bosne i Hercegovine koje se zalaže za učinkovito djelovanje svih vijeća učenika na razini države. Mreža konkretno ima puno uloga, od kojih često izdvajamo onu da umrežava vijeća učenika svih srednjih škola, ona zastupa interese svih srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini, stvara uvjete za aktivno sudjelovanje srednjoškolaca u procesu donošenja odluka te doprinosi razvoju društva jednakih mogućnosti u procesu pomirenja.

Večernji list: Rodom ste iz Odžaka, a školujete se u Visokom. Kako biste opisali ta dva mjesta i što vam se posebno tamo sviđa?
– Volim oba mjesta, i svoje malo mjesto u srcu Posavine i Visoko u kojem se školujem pa ću rado spomenuti oba. Odžak, iako je malen grad, odiše nekom posebnom energijom. Ljudi koji su tamo, uspomene i određene lokacije uvijek će dati neki osjećaj sigurnosti. A Visoko samo po sebi posebno je po piramidama i njihovu značaju za to mjesto, no za mene moja škola, Franjevačka klasična gimnazija Visoko, ima definitivno najposebnije mjesto u srcu. Ta škola bila je prekretnica u mom životu, u stvaranju onoga što sam sada i jedan od glavnih razloga zašto sam trenutačno u Mreži.

Večernji list: Iako mlada osoba, svjesni ste važnosti volontiranja. Koliko vas ispunjava taj posao?
– Volontiranje je vjerojatno moj najdraži dio aktivizma i ono što me najviše ispunjava. Nekako kroz taj posao najviše možemo vidjeti koliko pomoć znači i koliko zapravo to ljudi i cijene. Često sam se susretala s volontiranjem i svaki put ostavilo je neki poseban trag, tako da bih zasigurno rekla da je to jedna od onih stvari koje me najviše ispunjavaju.

Večernji list: Hobi su vam sviranje gitare i sportsko penjanje. Koliko vremena tome posvećujete? Pretpostavljam da vam to dođe kao ispušni ventil nakon obveza u školi, Mreži, Crvenom križu…
– Hobiji su mi definitivno ispušni ventil nakon svih obveza koje imam, osobito sviranje gitare u kojemu pokušavam uživati što više mogu i za nju odvajam jako puno vremena, svaki dan koliko stignem. Želim i u tome području napredovati, tako da je vježba najbolji način za to. Sportsko penjanje definitivno je potpuno drugačiji ispušni ventil koji si dopustim nekoliko puta tjedno.

Večernji list: Kako stižete sve? Ispričali ste jednom da se uz sve obveze uspijete i družiti s prijateljima, čitati knjige i slično.
– Volim reći da za ono što volite nađete vremena, tako i ja. Pronaći ću vremena za sve što volim i rasporediti to najbolje što mogu. Jako volim čitati i pokušavam to što više prakticirati jer puno učim iz svega što pročitam. Za prijatelje ću uvijek naći vremena jer su oni ti koji su me u svemu podržavali i koji su navijali za mene u svakome trenutku. Naravno, pogubim se i ja nekada u tome vremenu, ali do sada sam uspijevala i sigurna sam da ću i dalje.

Večernji list: Tko su ljudi koji vas inspiriraju?
– Takvih ljudi ima jako puno, no svatko od njih inspirira me na drugačiji način. Moja mama jedna je od tih osoba koje su me cijeli život inspirirale. Ako bismo govorili o skupini ljudi, onda bih rekla da su to liječnici.

Večernji list: Koliko vam je pandemija koronavirusa usporila aktivnosti i kako je bilo prebaciti dosta zadataka iz stvarnog života u onaj virtualni?
– Kao i sve, pandemija je i nama otežala aktivnosti. Naviknuli smo se raditi s ljudima licem u lice, u velikim skupinama i javno. Pandemija je sve to ograničila, više nismo mogli imati sastanke uživo, nismo mogli organizirati aktivnosti na trgovima s velikim brojem srednjoškolaca i naš dodir s ljudima koji nisu srednjoškolci znatno se smanjio. Iako smo sve održavali online, sastanke, aktivnosti i kampanje, ipak je bilo izazova kako to pokazati i onima koji nisu na online platformama. Snašli smo se, radili na tome i sada smo spremni, ako se ponovi situacija, biti još bolji i uspješniji.

Večernji list: Kakvi su vam planovi nakon završetka gimnazije u Visokom?
– Nakon što završim klasičnu gimnaziju, voljela bih upisati medicinu. Medicina je uvijek bila moj izbor, još odmalena, a u posljednjih nekoliko godina shvatila sam da bih voljela biti kirurg i tako pomoći i u najgorim situacijama.

Večernji list: Za kraj, što biste poručili mladima u Bosni i Hercegovini?
– Mladima u Bosni i Hercegovini poručila bih da se trud isplati, da ne odustaju od svojih ciljeva i da vjeruju sami u sebe. Na putu do cilja neka budu ljubazni prema osobama koje sretnu jer ljubaznost se uvijek vrati. Neka se bore za svoja prava jer tko će ako ne oni. Vi ste resurs ove države, a ne problem koji ona treba riješiti!

Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/vijesti/mladi-se-moraju-boriti-za-svoja-prava-oni-su-resurs-a-ne-problem-ove-drzave-1520861?fbclid=IwAR3-1sDY53zoIxH6VUKe_yyxayck_wTo2onpvq8pe-n8MLBboYz-ZTplu5M – www.vecernji.ba