Moj materinji jezik – Ema Šakota

Pazeći da tu za mene posebnu riječ maaajkaa ne kažem toliko dugo kao što bi njoj rekla. Kao što me ona naučila. Čitam najljepše tekstove o tom čudesnom imenu. Toliko jednostavno, a toliko dragocjeno u samo pet slova, a za mene dugo kao cijela abeceda. A dug kao vječnost je i sat hrvatskoga jezika gdje ponovno pazeći da svaka riječ bude izgovorena standardnim jezikom tlači jazik da ne izbaci ono je iz cvijeća. I opet zovem nju da mi kaže koju našu. A znam, pitat će me: Jel mi bija lip dan i jesan dobro ila? Njene riječi prostruje kroz svaku misao koja se do tada skitala po mojoj glavi.

Najednom gledam u prošarane slike svoga djetinjstva. Uči me maaajkaa odat i prve riči, a onda tira da iden gra. Između misli se uplete i baba i reče da je njen kruv najlipši na svitu jer se dobro nakvasa. I dok did mandža kuruze mene uče da iden pure da naresten. A tetka vješto pokazuje kako stirat kokoš kroaticu s gnjizda da uzmen najmanje bilo jaje jer je na maslu slatko. I još jednom ponavljaju da se ne veren na pratrovu trišnju, da se po njiovom ne oda. Da ne iden zelene šljive, a vanka se nesmi jer ne izlazin iz tuđi kuća.

Bježim iz misli da ne šaram više po papiru gdje pišem putopis kroz materinje jezike jer svaki put shvatim koliko su za svakoga posebni. Bez obzira na sve to svakodnevno upadnem u zamku rasprave je li kutljača ili paljak. Ali se još jednom zahvalim na svom materinjem jeziku jer je moja posebnost i ono što me povezuje s maaajkom već šesnaest godina i onih devet mjeseci.

Učenica: Ema Šakota 1.
Franjevačka klasična gimnazija Visoko
Mentor: dr. sc. fra Zvonko Benković
063-868-989