Moj materinji jezik – Maja Mona Bukava

Šta je to materinji jezik? Je li to nešto s čime se rađamo ili učimo vremenom? Sama riječ materinji nam kazuje da potječe od riječi majka. Mi dok smo još u utrobi naše majke slušamo i upijamo ono što čujemo.

Preko jezika se usvaja svijet i lakše spoznaje, ali baš zbog toga nam je potreban materinji jezik. On je put ka našoj spoznaji život, bez toga ništa ne bismo razumjeli niti mogli naučiti osnove drugih jezika. Moj materinji jezik je bosanski jezik. Učim ga od samoga rođenja i samo ga vremenom unaprjeđujem. Jezik je sastavni dio čovjeka to jeste sastavni dio njegovoga identiteta. Jezik, koji trenutno učim, jeste hrvatski jezik, ali za njega ne mogu reći da je moj materinji bez obzira na trenutnu situaciju. Naš jezik je naše blago koje nosimo vječno u srcu i nikada ga se ne treba sramiti. Gdje god mi otišli pa čak i na drugi kraj planete Zemlje uvijek ćemo ga nositi sa sobom. Jezik je u biti sredstvo komunikacije koje je jako neophodno koristiti. Materinji jezik nam govori tko smo, što smo i odakle dolazimo. Trebamo se ponositi time iz razloga što je naša prva riječ bila na tom jeziku. Jezik sam po sebi je dar naroda, ali onaj dar koji vrijedi čuvati i braniti velikim snagama.

Sigurno ste bili ili ćete tek biti u situaciji da vam neko kaže: „Imaš drugačiji naglasak.“ Zar u tome nije bit svega? Da se po nečemu, pa i sitnici, razlikujemo. Pošto pohađam Franjevačku klasičnu gimnaziju više puta sam se našla u prilici „drugačijega naglaska“, ali ujedno sam ponosna da relativno mala Zemlja s mnogo naseljenih mjesta i lokalnih govora ima tu posebnu kariku „drugačijega naglaska“.

Učenica: Maja Mona Bukava
Franjevačka klasična gimnazija Visoko
Mentor: dr. sc. fra Zvonko Benković
063-868-989