Život u Sjemeništu

 

Život u sjemeništu nije jednoličan, ali postoji određeni dnevni red koji slijedimo. Radni dan u sjemeništu započinje ustajanjem u 6:40. Neki ustaju i ranije, a neki malo i kasnije. Važno je stići na svetu misu koja je u 7:00 sati. Nakon mise je doručak. To obično obavimo vrlo brzo jer nastava počinje već u 8:00 sati. Po završetku nastave u 14:00 slijedi ručak te slobodno vrijeme koje se može ispuniti sekcijama, dodatnom nastavom, odmorom ili šetnjom.

 

Pauza traje do 15:30 kada počinje prva šutnja (učenje) koja traje sat i pol. Nakon nje je pauza pa druga šutnja do 18:45. U 19:00 sati večeramo. Kako je zdravo nakon večere ostati aktivan, mi svoje slobodno vrijeme ispunjavamo sportom, sviranjem, odmorom ili večernjom šutnjom koja počinje za one koji imaju poteškoće u školi. Ta večernja šutnja počinje u 20:30 i traje do 21:15. Ovo učenje obično odgajatelji uvedu pred kraj tromjesečja, polugodišta ili nastavne godine. U pola 10 je duhovno štivo kada osobno čitamo razne duhovne poticaje. Molitvu imamo još u 21:50 nakon koje slijedi noćni mir s počinkom u 22:30.

 

Ritam dana u skladu je sa sjemenišnim pravilima. Cijeli je dan skladno ispunjen što poboljšava i olakšava snalaženje u vremenu i prostoru. Točnost i preciznost su glavne zadaće svakoga tko živi takvim jednim životom što je ujedno i pripravak za daljnji život u pozivu. Nije svaki dan isti, a dinamika obično ovisi o liturgijskoj godini, ali i aktivnostima kojima se svaki od nas ovogodišnjih 13 sjemeništaraca bavi.
Dario Laštro, III. a

 

Duhovne obnove u sjemeništu

 

Svake se subote u 17:00 sati u kapelici samostana sv. Bonaventure u Visokom održava egzorta za sjemeništarce. Egzorta je vrsta duhovne obnove na kojoj se na zadanu temu održava predavanje u kojem se želi potaknuti đake da budu, prije svega, što bolji ljudi i što bolji budući fratri i svećenici. Tema duhovne obnove uglavnom je biblijski odlomak ili životopis nekog sveca.

 

Svake subote drugi svećenik drži egzortu koja traje oko pola sata te se nakon iscrpnog izlaganja postavljaju određena pitanja vezana za tu temu ukoliko netko nije razumio određeni dio ili ako ga zanima još nešto o toj temi. Nakon svake egzorte postoji prigoda za ispovijed. Ispovjedit se može kod predavača koji taj dan osmišljava duhovnu obnovu ili kod nekog drugog fratara u samostanu. Oni koji se neće ispovjediti, ili su to ranije učinili, nakon predavanja čitaju duhovno štivo, odnosno određene knjige duhovnog sadržaj i poučnog sadržaja. Nakon duhovnog štiva slavimo svetu misu kao vrhunac duhovne obnove.
Gabriel Jelić, II. a

 

Tu sam s razlogom

 

Kažu mnogi da je život nepredvidiv. Nikad ne znaš gdje te i u kojem trenutku može odnijeti. Još od rane mladosti imamo želje što biti kada odrastemo. Na tome radimo, ustrajavamo i vježbamo. Nekako od prvih osnovnoškolskih dana htio sam se baviti glazbom, točnije biti profesor gitare. Zato sam krenuo u glazbenu školu na odsjek gitare. To me ispunjavalo i uživao sam svaki dan vježbajući sviranje. Počeo sam svirati na raznim internim satima, koncertima i manifestacijama. Moja želja postati gitaristom bivala je sve jača. No, primičući se kraju osnovne i glazbene škole javila se neobična želja. U neku ruku suluda.

 

Mislima mi se počela „vrzmati“ misao o sjemeništu. Pomislio sam i govorio sebi: „Ma pusti to, nastavi gdje si započeo“. Zašto da si uništavam toliki trud radi jedne puste misli. Kako sam počeo odgurivati od sebe tu ideju, ona je sve više jačala. Nisam nikome o tome htio govoriti jer sam smatrao da će me proglasiti ludim. Ja, odlikaš i dobar svirač da idem u svećenike ?! Nema šanse, rekao sam si. Ubrzo je taj duhovni poziv prevladao i pobijedio sam sama sebe. Razgovarao sam sa svojim roditeljima. Uz velik trud i uvjeravanje kako sam siguran u zvanje, pristali su na odlazak u sjemenište. Tko bi rekao da ću o tome pisati ?

 

Ovo je zvanje s puno slatkih odricanja i raznih kušnji koje nas sjemeništarce jačaju na putu formacije. Često se zapitam jesam li sposoban i dostojan držati jednog dana Tijelo i Krv u svojim nedostojnim rukama. Na proteklim duhovnim obnovama, duhovnik nam je govorio da Svevišnji ne zove sposobne, nego osposobljava odabrane, kako trebamo iskoristiti dobivene talente i da se ne brinemo bez potrebe. To me potaknulo hrabro vojevati i biti otvoreniji. Nakon toga shvaćam da sam ovdje u sjemeništu s razlogom i da me Krist neće nikada udaljiti iz svoje momčadi. Nastojim živjeti radosno i s veseljem jer me Krist zove s razlogom i jer me želi kao oruđe po kojem će se duše spašavati i k Njemu ići.
Robert Bašić, II. a