Uskrsna čestitka 2018.

 

Dragi vjernici!

 

Cvjetnicom smo započeli Veliki tjedan u kojem kršćani kroz 8 dana slave najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Sjećamo se Isusova ulaska u Jeruzalem. Narod ga je dočekao radosno kličući i rasprostirući svoje haljine putem kojim je išao. U spomen na taj svečani ulazak u Jeruzalem liturgija cvjetne nedjelje započinje procesijom s blagoslovljenim palminim, maslinovim ili drugim zelenim grančicama. Običaj je, poslije mise nositi te grančice u svoje domove kako bi nas podsjećale da je Isus svojom mukom, smrću i uskrsnućem stekao život s Bogom, život u milosti.

 

Svečani i radosni ulazak u procesiji u crkvu predstavlja poziv svakog kršćanina. Mi vjerujemo Bogu i Svetom pismu. Zato smo krenuli za Isusom. To je bio naš kliktaj: ''Hosana Sinu Davidovu!'' Međutim, Crkva produbljuje naš poziv. Poziva da se ne zaustavimo na početku, na osjećaju lijepe ugode u spoznaji da smo Isusovi, na samom klicanju i prostiranju haljina na kratkom putu kuda je Isus prošao jašući na magarcu, nego da se ohrabrimo krenuti i dalje za njim, puno dužim putem kojim je prošao noseći svoj križ.

 

Nismo mi neki vjerski fanatici koji svoje zadovoljstvo pronalaze u muci. Doista, nije križ razlog zbog kojega smo krenuli za Isusom. Kao što uostalom i samo mučilo križa nije uzrokom našeg spasenja. Ta mnogi su i prije i poslije Isusa završili na križu, ali nisu spasili ni sebe, a ni nas. Ono što nas je privuklo Isusu i ono zbog čega je križ postao sredstvom spasenja jest ljubav kojom je Isus prihvatio svoj križ i iznio ga do kraja za nas. Ići za Isusom, za njegovim križem zajedno sa svojim slabostima, umorima, strahovima, ali i dobrim nakanama, planovima i nastojanjima, i od svega svog življenja oblikovati prinos ugodan Gospodinu, kao što je to i Isus učinio: to znači biti vjernik. Mi trebamo biti tražitelji i graditelji istinske ljubavi, a ona od nas nerijetko traži da se odreknemo mnogih dobara kako bismo ostali vjerni onome koji za nas podnese strašnu muku.

 

Budući da je u Kristu sabrana sva sudbina čovječanstva, ova Muka nije završena. Ona traje i danas jer Isus i danas trpi u mnogim nevino osuđenim, mučen je u milijunima bijedom pritisnutim, ubijan u svakoj osobi koju se tjelesno i duhovno ubija zbog njezine vjere, osjećaja, uvjerenja ili pokušaja da ovaj svijet učini ljepšim, boljim i pravednijim. Sebi i vama dajem na razmišljanje pitanje: Imamo li u rukama danas palmine grančice ili pak šibe dok hodimo u suvremenoj „jeruzalemskoj“, bosanskoj povorci ovim svijetom?

 

Kao što je Cvjetnica tek početak tjedna Muke Gospodnje koja završava proslavom Isusovog uskrsnuća i kao što evanđelje Muke Gospodnje završava navještajem uskrsnuća, tako i naše muke i trpljenja, vjerujemo, imat će svoj sretan ishod, u Uskrsu. U tome je i simbolika pisanica – ukrašavanja jaja. Jaje je simbol groba, ali iz tog groba može se roditi novi život. Na nama je da taj život provedemo u istini i ljubavi pomažući bližnjemu nositi križ opterećen svakodnevnim problemima i poteškoćama da bismo s Isusovog križa, čuli riječi: ''Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!''

 

Svim vjernicima želimo sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Uskrsa.

Fra Franjo Radman, gvardijan