Franjevački samostan

 

Prvi franjevački samostan podignut je u mjestu Mile (danas Arnautovići) na širem području Visokog, vjerojatno početkom četrdesetih godina 14. stoljeća. Uz samostan je bila i krunidbena crkva bosanskih kraljeva posvećena sv. Nikoli. Godine 1450. samostan je razoren i tom je prilikom stradalo nekoliko franjevaca. Samostan je ubrzo obnovljen. U prvoj polovici dvadesetih godina 16. stoljeća (između 1521. i 1524. god.) Turci su razorili više samostana među kojima i visočki. Nekoliko godina kasnije samostan je ponovno obnovljen. Zbog trošnosti samostanska je zgrada obnavljana i početkom osamdesetih godina 17. stoljeća. Političke neprilike vezane za Bečki rat prisilile su franjevce da god. 1688. napuste samostan u Visokom i odu u Gradišku izuzevši gvardijana koji je ostao radi čuvanja crkve i samostanske imovine. Franjevci konačno napuštaju samostan god. 1697. Tom su se prilikom u Slavoniju iselili i visočki katolici, koji su se pridružili Eugenu Savojskom prilikom njegova povratka nakon vojnog pohoda na Sarajevo.

 

Opisi u nekim izvješćima pojedinih pohoditelja naslućuju postojanje još jednog samostana u Visokom. Na to ukazuju i podaci iz dubrovačkog arhiva. Dva stoljeća nakon rušenja visočkog samostana franjevci su se ponovno vratili u Visoko, gdje su podigli zgradu gimnazije 1899.-1900. godine i time započeli novu etapu u srednjoškolskoj izobrazbi svojih kandidata.

 

Franjevci su nižu i srednju izobrazbu tijekom povijesti stjecali u organiziranim samostanskim školama. Sredinom tridesetih godina 19. stoljeća te su škole reformirane, tako da su prilagođene školskom sustavu u hrvatskim i austrijskim zemljama. Godine 1882. sve su samostanske škole u Bosni ujedinjene, te je otvorena gimnazija u Kreševu, koja je sljedeće godine premještena u Guču Goru, i najzad god. 1900. u Visoko.

 

Zgradu gimnazije projektirao je i graditeljske radove vodio Ivan Holz. Gradnja je stajala 63.000 forinti. Ta je svota osigurana prodajom franjevačkog gostinjca u Carigradu (26.000 forinti), prilozima samostana i župa (26.000 forinti), te darovima dobročinitelja. Zgrada je god. 1913. proširena po nacrtu Franje Holza. Kasnije je više puta proširivana: 1934, 1953, 1959. i 1968. godine. Temeljito je renovirana god. 1985-88, a tada su izgrađene i nova kotlovnica, nova zgrada za radionice, gostinjske sobe i garaže, novi stanovi za časne sestre, te dvije gospodarske zgrade - sve po projektu V. Grabovca.

 

Godine 1935. izgrađena je gimnastička dvorana po projektu Karla Pařika (Paržika).

 

Gimnazija je u novoj zgradi u Visokom započela kao šestrazredna. Školske godine 1913/14. uvodi se sedmi, a 1914/15. i osmi razred. Pravo javnosti stječe god. 1920.

 

Školske godine 1946/47. gimnazija nije radila zbog zabrane od strane državnih vlasti. U studenome 1947. isposlovano je odobrenje, tako da je škola započela radom početkom siječnja 1948. godine. Od tada je radila bez prekida. Međutim, nije imala na raspolaganju sve gimnazijske prostorije. U jesen 1945. god. općinske vlasti Visokog preuzele su školske učionice i kabinete za novoosnovanu državnu realnu gimnaziju. U druge prostorije smješteni su internati za srednjoškolce i učenike u privredi. Franjevcima je preostao tek manji dio prostora. Godine 1949. iselio je internat učenika u privredi, a 1957. i srednjoškolski internat. Državna realna gimnazija iselila je godine 1964, tako da je od tada cijela zgrada u posjedu franjevaca. Gimnazija ima lijepo uređen park, igrališta, te zemljište za povrtne kulture.

 

Već od svoga početka visočka je gimnazija bila otvorena i vanjskim đacima koji nisu bili kandidati za Franjevački red. Uz katolike nju su pohađali i đaci pravoslavne, židovske i muslimanske vjeroispovijesti. Godine 1927-28. izgrađen je konvikt u Visokom za vanjske đake koji su pohađali franjevačku gimnaziju. Projekt je, prema skici prov. fra P. Ćorkovića, izradio arh. Misita-Katušić. U spomenici stavljenoj u kamen temeljac između ostalog stoji:

"... dom ovaj na čast svetog Ljudevita biskupa, a za dobro hrvatske katoličke mladeži, žrtvama franjevačkih samostana (...), u spomen sedamstogodišnjice smrti svetog Oca Franje, podiže franjevačka provincija Bosna Srebrenička" (Franjevački vijesnik, 1927, str. 199). Ukupan broj đaka dosegao je vrh u školskoj godini 1939/ 40. kada ih je bilo 536. Od toga 129 franjevačkih sjemeništaraca, 27 klerika, 213 vanjskih đaka i 167 konviktoraca i dakle ovih potonjih ukupno 380. Godine 1945. zgrada konvikta prešla je u vlasništvo vojske bez ikakve naknade.

 

Visoko je od izgradnje gimnazije god. 1900. župna ekspozitura (odvojena od župe Kiseljak), koju pastoriziraju visočki profesori. Od tada vodi i vlastite matice. Ekspozitura je 1990. godine imala 624 vjernika a danas 392. Nju tvore sljedeća naselja: Visoko, Donja Zimča, Bradve, (G. Zimča) i Muhašinovići. U D. Zimči nalazi se podružna crkva izgrađena početkom osamdesetih godina.