Sjemenište i postulatura

Uz Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom postoji i Franjevačko sjemenište. Ono je s njom usko povezano, ali je ipak zasebna ustanova. U svoje vrijeme komunisti su htjeli nametnuti i Gimnaziji naziv "Sjemenište", što je možda potjecalo i iz njihova nepoznavanja. Direktor naše gimnazije upozorio je početkom sedamdesetih godina školske vlasti u Sarajevu da je takav naziv neprikladan: sjemenište je nešto kao internat ili konvikt , a gimnazija je škola. Začudno, u Sarajevu su to uvažili.

 

Postoji malo i veliko sjemenište. Veliko je za studente teologije a malo za gimnazijalce. Malo sjemenište ima za cilj izdaljega pripremati za svećenika dječake koji su se odlučili za taj poziv. Ono ih treba razviti u zdrave, sposobne mladiće, intelektualno i moralno prikladne da dragovoljno, štoviše radosno, prihvate Božji poziv. Život u sjemeništu služi tome cilju.

 

Dobar prikaz ciljeva i sredstava odgoja u ovoj ustanovi pružaju Pravila za pitomce Franjevačkog sjemeništa u Visokom koje je usvojio Profesorski zbor u Visokom, a odobrio ondašnji provincijal fra Josip Markušić 1. X. 1930. Ta se pravila, ponešto ublažena i prilagođena našim prilikama, ugledaju na srodna pravila za franjevačke sjemeništarce u Njemačkoj i Nizozemskoj. Ona naglašavaju pošten odnos gojenca prema tome svom slobodno odabranom pozivu, traže iskrenost i skromnost u zahtjevima, uljudnost, radinost i pobožnost.

 

Život u sjemeništu, kao i u drugim internatima, ima svojih golemih prednosti ali i svojih nedostataka. Nedostatci su vezanost na skupinu i odsutnost obiteljske topline i bliskosti. Osobne su želje ponešto potisnute i nema dovoljno intimnog proživljavanja. Bitne prednosti i koristi ovoga odgoja sastoje se u stavljanju reda u život mladog čovjeka pa on svoje vrijeme može plodno upotrijebiti. Mnogi su veliki ljudi izrazili svoju zahvalnost što im na taj način mladost nije protekla rasuto i besmisleno.

 

U visočkom sjemeništu bilo je među odgojiteljima i izuzetno vrijednih i ponekad svetih ljudi. Takvi su bili npr. fra Anđeo Franjić, fra Leonard Čuturić, fra Ljudevit Zloušić.... Njihov živi primjer i prednjačenje životom najuspješnije su odgajali. Njihovi nagovori i napomene bile su injekcije za odgoj i samoodgoj. Tome su služile i redovite ispovijedi svakog tjedna, a osobito godišnje duhovne vježbe.

 

Ovaj internatski život pružao je svojim druženjem dopunu školskom obrazovanju. Djelovao je svojim udrugama, posebno Marijinom kongregacijom s njezinim redovitim pobožnim, ali i literarnim, sastancima, na kojima su članovi nastupali s člancima, deklamacijama, kritikama i prijedlozima, vrlo odgojno. Izdavali su i svoj đački list Cvijet, organizirali priredbe, akademije i matineje. Tako su se iz nekih od njih s vremenom razvili mladi pisci, koji će svoje sposobnosti pokazati u kasnijem životu. Golema prednost ovakva života bila je u tome što je on pružao zaštićenost: zajednica je omogućavala bezbrižan život i skrbila se za uzdržavanje, zdravlje pa i za razonodu.

Sjemenište ima svog glavnog prefekta (odgajatelja), dva pomoćnika i duhovnika – osim profesorskog kadra gimnazije.

Za upis u Sjemenište potrebni su sljedeći dokumenti:

Izvod iz matične knjige rođenih
Krsni list – s upisom datuma Sv. potvrde
Osobno napisana i potpisana molba s točnom adresom i brojem telefona
Izjava roditelja o suglasnosti
Preporuka župnika o prikladnosti za redovničko i svećeničko zvanje
Liječničko uvjerenje
Originalni dokumenti o završenom školovanju (svjedožba od 5. do 8/9. razreda osnovne škole)