Život u Konviktu

 

Konvikt je zgrada koju mnogi mogu nazvati drugim domom, posebno oni koji pohađaju Franjevačku klasičnu gimnaziju, a dolaze iz udaljenih krajeva. Oni odlaze kućama možda jednom mjesečno, a neki i rjeđe. Ostali idu svakoga petka nakon nastave i vraćaju se nedjeljom uvečer, kada se svi okupljamo u holu zgrade na tzv. prozivci.

 

Ono što je svakodnevno u Konviktu jest ustajanje u 7:00, doručak u 7:30. Nakon toga je nastava do 14:00 te ručak. U popodnevnim satima imamo učenje, što mi nazivamo šutnjom. Prva šutnja započinje u 15:45, a završava u 17:00, druga traje od 17:30 do 18:50. U 19:00 sati je večera, a poslije večere slobodno vrijeme. Imamo ga i nakon ručka. Ono je najčešće ispunjeno odmorom, igrom i pjesmom. Međutim, mnogi od nas članovi su raznih sekcija koje se održavaju upravo u tim terminima.

 

Život u Konviktu prati kako školsku, tako i liturgijsku godinu. Odgajateljice animiraju susrete i razna događanja u vrijeme došašća i korizme. Obavezno je tu i prigoda za svetu ispovijed. Početkom prosinca u Konvikt navrati i sveti Nikola.

 

Svatko od nas na jedan se dan u godini osjeća posebno, na datum našeg rođenja. Međutim, sreća je veća kada je imamo s kim dijeliti, a mi svakog mjeseca priređujemo rođendanske zabave za sve one koji su taj mjesec rođeni. Na taj dan, simboličnim darovima uveseljavamo jedni druge.

 

Frama je također aktivnost koja je dostupna konviktorcima, a uključuje ih u različite projekte i omogućuje česte izlete, putovanja i druženja. Treba spomenuti hodočašće u Međugorje te odlazak na Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovar u travnju 2017. A da nam molitveni prostor ne bi bio samo prostorija, svaku večer u 22:00 u njemu se moli krunica.

 

Za red i mir, ali i naš odgoj brinu se naši odgajatelji, fra Stipo, s. Lidija, s. Željka, s. Anica i s. Kristina, koje sa sigurnošću mogu nazvati podrškom i prijateljima, ali i zahvaliti im se za sve što čine za nas, zato što su u svakom trenutku uz nas i bez obzira na probleme i teškoće ne odustaju od svog cilja- učiniti od nas dobre, pristojne i samostalne ljude.
Maja Slomo, III.a

 

Kreativne radionice

 

Kreativne radionice se održavaju tijekom cijele godine, ali u pojedinim razdobljima puno intenzivnije nego inače. Na primjer u došašću pripremamo božićni sajam, u korizmi prodajnu izložbu pisanica za Cvjetnicu. Sva prikupljena sredstva šaljemo u Mali dom u Keniji.

 

O sudionicima i terminima radionica, te o nabavci materijala brine s. Anica Markelić. Dosad smo najčešće radili dekupaž tehniku na raznim podlogama. Kao sudionik mogu reći da mi se jako sviđa i želio bih da se njen rad nastavi. Dolazile su nam i dvije gospođe, Kata i Lidija, koje su nas učile svim tim tehnikama. Pomagale su nam uraditi što više radova za božićni i uskrsni sajam. Posebno bih istaknuo dekupaž na svijećama kojeg smo radili za božićni sajam naše škole te dekupaž na drvenim kutijicama.

 

FRAMA- TKO? ŠTO? KAKO?

 

Prema Statutu Franjevačke mladeži to je bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkog svjetovnog reda. Od 2011. godine Frama je i u Visokom, točnije u Konviktu i već godinama na svojim susretima okuplja učenike Franjevačke klasične gimnazije.

 

Za malu, ali hrabru Framu Visoko često se kaže da je jako posebna, ali po čemu? Ono što našu Framu najviše razlikuje od drugih Frama jesu sami framaši koji dolaze iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, zbog čega naše bratstvo predstavlja spajanje različitih običaja. Kao i svi drugi i mi se okupljamo jednom tjedno, i to ponedjeljkom. No, to je samo službeni susret. Živeći u Konviktu mi svaki dan provodimo zajedno razmjenjujući iskustva, trudimo se biti oslonac jedni drugima i nastojimo svaki dan učiniti zanimljivim.

 

Međutim, Konvikt i Frama Visoko nisu bitni samo nama. Već godinama Frama Bosne Srebrene i Frama Bosne i Hercegovine upravo kod nas održavaju svoje najbitnije susrete poput Škole animatora i raznoraznih seminara. Kako framaši iz cijele BiH često svoje vikende provode u našoj kući, ona je dobila još jedan naziv – Kuća Frame. Zahvaljujući tomu nijedan susret ne prolazi bez sudjelovanja „visočkih“ framša koji se uvijek pokažu kao najbolji domaćini.

 

O Frami bi se moglo danima govoriti i mnogo toga napisati. Vrijeme provedeno u njoj puno je dragocjenije od onog provedenog u kafiću, za TV-om ili na mobitelu. Kao i sve drugo u životu i ona donosi poneke poteškoće i odricanja, ali puno više iskustva, uspomena i prijateljstava. Na kraju mogu samo reći: „Dragi budući framaši odvažite se i ne bojte se svoj život posvetiti Kristu i poput sv. Franje koračajte hrabro kroz život šireći radost, ljubav i veselje.“
Magdalena Bilkić, IV.r

 

Za historiju konvikta klikni ovdje.