Godine borbe za ravnopravnost - I. razdoblje u Visokom (1900.-1918.)

S dolaskom u Visoko, odmah je otvoren VI. razred gimnazije. Svi su, i profesori i đaci, počeli raditi s velikim zanosom.

Ipak gimnazijska zgrada nije bila odmah u cijelosti, u svom današnjem obliku, izgrađena. 1900. ona je imala oblik velikom uglatog slova J. S vremenom se osjetilo da je ta zgrada pretijesna pa je 1913-14. izvršena nadogradnja na dužem dijelu. Ta nadogradnja ista je po obliku ali zaostaje po solidnosti za prvobitnim dijelom: uglavnom je bila bez podruma a stolarski dijelovi izvedeni od jelovine umjesto od borovine. Ipak je, skupa s tom nadogradnjom, uvedeno i centralno grijanje.

Začudno, dugo je trajalo dok su otvorili VII. i VIII. razred. Jedan od razloga bio je nedostatak prostora dok se zgrada 1913-14. nije proširila. Tako je 1913-14. započet rad sa VII., a sljedeće šk. godine s VIII. razredom.

I sad, kad su mislili da će konačno moći mirno i normalno raditi, nastao je svjetski rat, koji je pogodio i našu gimnaziju. U nju je, odmah s početka, bila smještena vojska i mnogi taoci, tako da je predavanje moglo započeti tek polovicom studenog 1914. i da je bilo za niže razrede završeno već 25. travnja, a za više 19. lipnja 1915. Na sreću, poslije srpnja 1915. nije više bilo smetnja takve vrste.

Međutim, trebalo je riješiti i pitanje mature. Poduzetni direktor dr. fra Karlo Ikić pravio je molbe, išao u Beč i Budimpeštu, i morao, unatoč tome, čekati blizu dvije godine na odobrenje - da i naša gimnazija mogne imati taj ispit. Pa i tada, bilo je određeno da đaci polažu pred mješovitom komisijom, sastavljenom pretežno od profesora sarajevske gimnazije i nekih profesora visočke gimnazije. Polagali su se svi predmeti. Tako je konačno 1916. s mukom postignut cilj za kojim je gimnazija išla 34 godine!